Dopune Zakona o igrama na sreću otvaraju pitanje efekata i kontrole
Sutra počinje 17. redovna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj će se, između ostalog, razmatrati dopune Zakona o igrama na sreću. Predložene izmjene predviđaju zabranu priređivanja igara na sreću u krugu od 500 metara od osnovnih i srednjih škola.
Iz Udruženja priređivača igara na sreću u Republici Srpskoj upozoravaju da se zakonska rješenja ne bi smjela donositi ishitreno. Izvršni direktor Udruženja Milko Grmuša ističe da na potrebu izmjena ukazuju već godinama, ali da je važno sagledati širi kontekst.
– Činjenica je da maloljetnim licima zabranjeno da igraju na sreću u kockarnicama. Međutim, postoji problem klađenje maloljetnika preko telefona, i to ovaj novi zakon neće obuhvatati. Važno je da u ovim promjenama ne oslabimo našu ekonomiju. Ako smo pametni treba da vidimo kako ćemo popuniti budžet i iskoristiti sve benifite ove grane privrede – istakao je Grmuša.
On navodi da iskustva drugih zemalja pokazuju da potpune zabrane mogu imati neželjene posljedice, te kao primjer ističe Albaniju, gdje je ova djelatnost zabranjena i, kako kaže, opstaje isključivo u sivoj zoni.
– Bojimo se da ćemo imati invaziju onlajn kladionica, jer tih 500 metara zabrane od škole postaje u tom slučaju besmisleno. Ova djelatnost donosi 10 odsto budžetu Republike Srpske i treba biti pametan u cijelom procesu i ništa ne raditi na prečac, da bi udovoljili nekom populizmu – dodao je Grmuša.
Sa druge strane, stručnjaci koji se bave problemom zavisnosti upozoravaju na lakoću pristupa igrama na sreću, posebno među mladima. Porodični psihoterapeut Maja Tomanić iz Centra za savjetovanje, prevenciju i oporavak od zavisnosti u Banjaluci navodi da ne postoji precizna granica potrošenog novca koja definiše zavisnost.
– Imamo jako veliki broj kladionica, ali mnogo veći problem su kafići, lokali, čak i pumpe, gdje djeca ulaze najnormalnije i na aparatima se klade i ostavljaju novac. Poražavajuća okolnost je što to niko ne kontroliše, jer oni veliki dio vremena provode upravo na tim aparatima. Klađenje kreće iz porodice, djeca se upoznaju sa tim svjetom preko roditelja ili rodbine – kaže Tomanićeva.
Ona dodaje da se Centru najčešće obraćaju članovi porodice osoba koje imaju problem sa kockanjem, uključujući roditelje i partnere.
– To su pacijenti koji prolaze ambulatni tretman, a onda se uključuju u naš grupni tretman u slučaju da se razvila patološka zavisnost od kockanja. Proces mora da bude dugotrajan, jer oni nisu u svijet kockanja ušli preko noći. Upravo ljudi koji su nakon tri-četiri godine izašli iz tog svijeta najveći su motivatori i podrška onima koji kreću u proces rehabilitacije.
