O sudbini BiH i regiona odlučuju 3 STRUJE u Vašingtonu

U februaru ove godine Majkl Marfi povučen je s pozicije ambasadora SAD u BiH. Do danas, američka administracija nije imenovala njegovog nasljednika.
Negdje u isto vrijeme, ambasador SAD u Srbiji, Kristofer Hil, takođe je napustio svoju dužnost, a iz Vašingtona u Beograd još nije stigla njegova „zamjena“.
Prema nekim najavama, početkom sljedeće godine trebalo bi da dođe do povlačenja ambasadora SAD u Podgorici i Skoplju, takođe bez obezbijeđenih nasljednika što, prema ocjeni pojedinih analitičara, predstavlja jasan dokaz da su SAD, navodno, izgubile interes za Zapadni Balkan.
Da li su Amerikanci zaista odlučili da ovaj region ostave „po strani“, odnosno da im zbivanja na Zapadnom Balkanu više ne predstavljaju jednu od prioritetnih tačaka u spoljnoj politici, pitali smo za mišljenje stručnjake za međunarodne odnose iz Republike Srpske i regiona.
Prema mišljenju profesora geopolitike, Srđana Perišića, upadljivo odsustvo ambasadora SAD u njihovim diplomatskim predstavništvima u BiH i Srbiji, kao i najava da će uskoro isto stanje biti u Podgorici i Skoplju, predstavlja dokaz „previranja“ u američkoj spoljnoj politici.
– Postoji nekoliko struja ili političkih klanova u Vašingtonu koji različito posmatraju Balkan. Pouzdano znam da jedna struja smatra da po pitanju Balkana SAD treba da se dogovore s Rusima. Druga struja želi da se nastavi dosadašanja politika, a to je da se američko prisustvo na Balkanu oslanja na Albance. To predstavlja nastavak politike Kristofera Hila. Prva struja je prisutna u Bijeloj kući, a druga u Stejt departmentu – kaže Perišić za Srpskainfo.
On dodaje da u Vašingtonu postoji i „treća struja“ koja, prema njegovim riječima, smatra da SAD treba da i dalje budu prisutne na Balkanu, ali na takav način da se ne samo „očiste“ ambasade, već i da se ambasador pošalje u samo jednu balkansku zemlju, odnosno Srbiju.
– Ta struja smatra da u ambasadama SAD u Sarajevu, Podgorici, Skoplju, pa čak i u Prištini, treba da budu otpravnici poslova koji će biti na vezi s ambasadorom u Beogradu. Ta struja, takođe, smatra da Balkan ne treba prepustiti Rusima, ali da treba, na neki način, izaći u susret Srbima. Ta struja smatra i da treba promijeniti političke elite u Srbiji, BiH i Crnoj Gori – tvrdi Perišić.
On, takođe, ocjenjuje da su aktuelne vlasti u Republici Srpskoj i lider SNSD Milorad Dodik „shvatili šta se dešava u razgovorima između Moskve i Vašingtona“, kao i postojanje „raznih struja oko Donalda Trampa“.
– Da se razumijemo, Tramp s ovim nema ništa. On će se pridružiti onoj struji koja mu se nametne i koja bude najubjedljivija – tvrdi Perišić.
S druge strane, bivši karijerni diplomata i stručnjak za međunarodne odnose iz Beograda, Srećko Đukić, smatra da trenutna situacija, u kojoj SAD uskoro neće imati ambasadore u skoro svim balkanskim državama, predstavlja „samo incident“.
– To je trenutno i ne isključujem mogućnost da u još nekom regionu postoji takva praznina u američkoj diplomatiji – kaže Đukić za Srpskainfo.
U toku je, tvrdi on, velika „perestrojka“ američke diplomatije i njeno prevođenje na „trampizam i ideologiju MAGA“.
– Tome, ipak, ne bih davao preveliki značaj i pažnju. Da je tako, govori i nekoliko krupnih poteza koje je američka administracija donijela na različitim nivoima. Tu imate zakon o Zapadnom Balkanu u kom se pominje Srbija, a ima i jedan zakon, koji je u toku, i tiče se američke nacionalne strategije i koji bi Tramp trebalo da potpiše do kraja godine – ističe Đukić.
Radi se, prema njegovim riječima, o dokumentima i zakonima s izvršnom snagom koji predviđaju da se Rusija mora „energetski povući“ sa Balkana.
– Van fokusa javnosti ostaju obaveze koje imaju izvršni karakter za Stejt department, Ministarstvo finansija, za OFAC, kao i niz drugih organa SAD. Ne smatram da SAD više nisu posvećene Zapadnom Balkanu. Naprotiv. Čini mi se da su sada više posvećene ovom prostoru nego što su to bile za vladavine demokrata, još od predsjedničkog mandata Baraka Obame – kaže Đukić.
Tačno je, dodaje on, da SAD već skoro godinu dana nemaju ambasadora u BiH i Srbiji.
– Međutim, to ne znači da ambasade SAD u Beogradu i Sarajevu ne rade punim kapacitetom. Ambasadori nekad ne moraju da bude glavne ličnosti u ambasadi, već su to službenici koji tamo rade i prenose informacije – zaključuje Đukić.


